Nevjerovatna emotivna priča. “Hvala ti oče što si mi pokazao koliko smo siromašni pored sveg bogatstva koje imamo…
Bogataš je naumio da njegov sin osjeti vrijednost velikog bogatstva koje imaju pa
ga je odveo na izlet na selo.
Na selu ljudi uglavnom žive od poljoprivrede i stočarstva i uglavnom su siromašni
kako je otac mislio.
Nekoliko dana su proveli na selu u siromašnoj porodici sa domaćinima koji su jako
gostoljubibvi.
Po povratku kući otrac je upitao svog sina: ” Kakvo je bilo putovanje?”
Sin je rekao ocu kako je to bilo izvrsno putovanje.
Otac je sina pitao da li je vidio kako žive siromašni ljudi?
Pitao ga je šta je naučio iz tog jedinstvenog putovanja i izleta?
”Vrlo rado. Vidio sam da mi imamo jednog psa kod kuće, a siromašni seljaci imaju po četiri psa. Mi imamo bunar vode usred naše bašče, a oni imaju potok kojem se ne nazire kraj. Mi imamo uličnu rasvjetu da nam osvjetljava dvorište i baštu oko kuće, a oni imaju zvijezde na nebu koje im svjetlucaju po cijelu noć. Dvorište naše kuće završava tamo gdje se završava naša bašta, a njihovo dvorište doseže horizont. Mi imamo skučen životni prostor, a njihov životni prostor seže i izvan granica njihovih livada i njiva. Mi imamo sluge koji nam služe, a oni služe jedni drugima. Mi kupujemo hranu, a oni jedu ono što siju. Mi imamo visoke zidine kako bi nas zaštitili, a oni imaju prijatelje koji ih štite. Zato, hvala ti, oče, što si mi pokazao koliko smo mi, zapravo, siromašni!”
