Sama je u jednom selu dvadeset godina. Niko ne dolazi a jedno veče začula hrkanje i kada je vidjela njega skamenila se…
Usamljeno i napušteno mjesto Beridge obavijeno je mrakom i mnogima nepoznato.
Mjesto ostaje pusto i zaboravljeno daleko od društvene svijesti.
U toj pustoši postoji nada u liku žene koju začudo nije niko posjetio već
punih dvadeset godina.
Duh joj je neumoljiv a novinare je dočekala sa entuzijazmom otkrivajući činjenicu
da samo medvjedi posjećuju njen dom.
Bez obzira na izolaciju ona odiše radošću.
Baka otkriva kako je ona lično uvela te mjere sigurnosti u vidu metalnih ojačanja
na ulaznim vratima i prozorima.
Priča kako ju7 je probudilo stalno hrkanje ispod prozora spavaće sobe.
Instiktivno je upalila svjetloi susrela se sa zastrašujućim prizorom.
ogroman medvjed koji stoji ispred njenog prozora, svojim okruglim očima naizgled uperenim u njen krhki dom. Svjesna snalažljivosti gladnih osvajača, odlučila je krenuti u akciju. Uzimajući stvari u svoje ruke, ona smišlja genijalan plan da svoj stan zaštiti od njihovog potencijalnog napada. Shodno tome, ove moćne gvozdene kopče bile su postavljene da služe kao neprobojna barijera, štiteći njeno cenjeno utočište od bilo kakvih proždrljivih prestupnika.
